Svečanom akademijom i bogatim kulturno-umjetničkim programom Herceg Novi i Boka su obilježili sto godina od kraja Prvog svjetskog rata i vijek od oslobađanja Herceg Novog od stogodišnje austrougarske okupacije.
U ime lokalne vlasti učesnike akademije je pozdravila potpredsjednica opštine Danijela Đurović, kazavši da je stotinu godina od završetka Velikog rata i proboja Solunskog fronta, Herceg Novi ponosan na svoju istoriju.
– Ovo je grad slobodarske tradicije koji slavi i pamti svoje oslobodioce. Grad koji nastoji da otrgne od zaborava događaje važne za naš narod. Preko 1.000 dobrovoljaca je stalo na frontovima, rame uz rame sa vojnicima iz Crne Gore i Srbije i savezničkih država. Svi koji su se borili za našu otadžbinu, za ujedinjenje braće, zaslužuju da budu spomenuti i više od imena uklesanog u hladni kamen: Jefto Gojković, Mirko Komnenović, Mićo Pavlović, Risto Šuković i mnogi drugi – zaslužuju mjesta u školskim udžbenicima i predavanja o njihovom junaštvu na časovima istorije. Danas vijek poslije završetka imamo otvoreni drugačiji, ali jednako važan front – na njemu se borimo za istinu za pamćenje ko su nam bili preci, za šta su živjeli i ginuli, da bismo znali ko smo mi i u kom pravcu treba da idemo... Imamo obavezu da se suprotstavimo prekrajanju i lažiranju istorije, jer mi smo ponosni potomci Njegoševe Crne Gore. Imamo obavezu prema novim generacijama koje neće zaboraviti ko su, šta su i kojim jezikom govore. Dužni smo da sačuvamo slobodarske tekovine, da budemo most između predaka i nasljednika, da udruženi svojim stavom, znanjem i energijom odbranimo svoju tradiciju i da budemo na pravoj strani istorije, jer ko neće brata za brata, hoće tuđina za gospodara – poručila je Danijela Đurović.
Istoričar dr Milan Gulić opisao je početak Prvog svjetskog rata, situaciju povlačenja srpske vojske preko Albanije da bi naglasio da su dobrovoljci dali odlučujući doprinos u borbi za povraćaj porobljene otadžbine.
– Oni su bili jedina nada i jedina preostala mogućnost za popunu iscrpljene srpske vojske. Srbi porijeklom iz svih dijelova srpskog etničkog prostora, koji su živjeli u prekomorskim zemljama bili su jedino moguće fizičko pojačanje i značajna kuraž za preostalu srpsku vojsku. Među skoro 120.000 srpskih vojnika na Solunskom frontu bilo je oko 20.000 dobrovoljaca. Od 15. septembra kada je počeo proboj, do 1. novembra, kada je oslobođen Beograd, srpska vojska je prešla 700 kilometara u nezadrživom maršu i izišla na svoje granične rijeke. Ovim činom bio je ostvaren „samo” prvi veliki ratni cilj – oslobođenje, a predstojalo je i ostvarenje drugog cilja – ujedinjenje. Često danas čujemo kako je ta srpska vojska okupirala Crnu Goru. Kako je u Crnoj Gori srpski vojnik mogao biti izjednačen sa austrougarskim? Može, jedino ako današnjim očima gledate ondašnje događaje, ako malo znamo, a još manje pamtimo i sve učinimo da se zaboravi ono što je i kako je bilo. Može jedino ako odbacimo načela istorijske nauke, eliminišemo svaku objektivnost i nepristrasnost i koristimo istorijsku nauku kao puku sluškinju politike. A ona to nije i nikada ne smije postati – rekao je Gulić. Oslobođenje Boke Kotorske donijelo je propast monarhije, a potvrda je bila oslobodilačka srpska vojska koja u Budvu stiže 8, Kotor 9. i u Herceg Novi 11. novembra.
– Stanovništvo je euforično klicalo kralju Petru i regentu Aleksandru... A, kako bi drukčije Boka Kotorska koja dade oko 1.900 dobrovoljaca u ratovima za oslobođenje i ujedinjenje. Kotorani, Rišnjani, Novljani jasno su pokazali kome pripadaju kako se osjećaju. Koju vlast u Boki jedino iskreno žele. Željeli su samo i jedino svoju srpsku vojsku i svoju srpsku državu i ostvarenje njihovih snova i težnji upravo se dogodilo prije stotinu godina – zaključio je Gulić.Z.Š.

Krivokapić: Antisrpska histerija

Okupljenima se obratio i protojerej-stavrofor Momčilo Krivokapić, arhijerejski namjesnik za Boku, upoređujući istorijske i društveno-političke prilike onda i sada.
– Nametanje „istine” koja nije utemeljena na činjenicama danas je ravna antisrpskoj histeriji koja je kulminirala zabranom ulaska u Crnu Goru srpskim intelektualcima... Za one koji nam mjere svaku riječ još jedna istina: Boka se ujedinila sa Srbijom direktno, a ne preko Podgoričke skupštine koju smatramo legitimnom...– rekao je, između ostalog, otac Momo Krivokapić.